Austrija se ne bliži
Naslov iako naizgled katastrofičan, nije strašan, naprotiv. Samo znači da mogu da prestanem da koristim najekploatisaniju rečenicu na EP strani od njenog početka, a to je “Prvenstvo se bliži”. Više se ne bliži, jer je praktično tu, odnosno polazak na prvenstvo je na manje od 24 sata.
Iskreno mi je žao što blogovi nisu zaživeli i pritom ne mislim na ovaj, nego na blogove igrača i trenera koji su pristali, a na kraju nisu pisali. Jedini izuzetak je Alex. Šteta je, jer verujem da bi, posebno treneri, imali šta da napišu i na najdirektniji i najbolji način čitaocima približe pripreme, samo prvenstvo i sve ostalo oko tima.
Kad smo kod posetilaca, primetna je tišina na forumu za EP — igrači postuju, ljudi iz Saveza, uz poneku čestitku i lepu želju i to je sve. Teško mi je da shvatim, uz svo dužno poštovanje, kako je meč bilo koje lige prioritetniji od ovog takmičenja i to mi je sve dovoljno da se zapitam koliko je zapravo interesovanje za ovaj sport među ljudima aktivnim u njemu.
Posebno zato što sam duboko uveren da je ovo najkrupniji događaj od utakmice sa Slovenijom. SELAF finale prošle godine je takođe bio krupan događaj, koji je potvrdio interesovanje koje postoji kod ljudi za ovaj sport, ali nije doneo ništa monumentalno kao ta utakmica na Obiliću, kada je definitivno raskinuto sa vremenom pre toga i kada je počeo da se igra pravi fudbal. Kup je te godine bio samo 6 meseci ranije, a ko se toga seća tako? Utakmica sa Slovenijom kao da je juče bila, a Kup i Liga godinu dana ranije deluju kao daleka prošlost.
Zašto tako mislim? Vrlo je prosto –e pre 4 godine malo ko je znao šta je EFAF, a niko nije razmišljao o tome da može da postoji reprezentacija koja će zaista da igra, osim u ludim nadanjima, a šta ako… Jasno je šta donosi dobar rezultat, ali šta znači loš rezultat? Možda razočarenje, ali možda i znak da će morati ozbiljnije da se pristupi ako se želi dalje. To će mnoge da odvrati, ali na duže staze će doneti rezultate.